Ležala je na hladnim pločicama prljavog kupatila pretučena po ko zna koji put. Hladno joj je ali ne sme da drhti jer čak i ti blagi pokreti izazivaju bol, samo se povremeno usudi da jezikom pređe preko levog donjeg kutnjaka ne bi li proverila da će ispasti ceo zub ili samo deo. Svakako će morati hitno zubaru, okrnjen zub bi mogao da poremeti zadovoljstvo njenih mušterija. Pita se šta joj je sve to trebalo, priseća se početaka, otadžbine i roditelja i okova koji je drže tu – pasoš i druga dokumenta, to su njeni okovi. Čuje vrata, plaši se da ponovo ne dođe da je dokrajči. Ne. To je samo promaja. Kao sa nekim olakšanjem odahne, a onda se seti da će biti sve gore i gore. Još uvek ima svoj stan i pravo da bira klijente jer je dovoljno tražena. Već joj je 28. Njene čvrste, ponosno ispupčene grudi će uskoro krenuti nadole, sena zrelosti će promeniti njene krupne plave oči, baby face će je napustiti, to nevino lice će shvatiti šminku kao uvredu. Gleda u kakvom joj je stanju telo, ali to telo odavno više nije njeno. To je samo sredstvo za rad. Kičmom joj prolazi jeza. Ne zna da li je to od hladnih pločica ili grozne pomisli na auto put pred svitanje. Pokušava da se pridigne, ali nema snage u rukama. Pokušava da se ohrabri, ubeđuje sebe kako joj je bolje da leži, brže će proći modrice. Seća se kako je bila naivna kada je došla. Gazda joj je obećavao kule i gradove, izbor klijenata, veliki novac i mogućnost da ne pristaje na svaku perverziju koja padne na pamet maloumnicima koji imaju para. Vremenom je počela da pristaje na sve, ne zato što joj je normalno već zato što je uobičajeno. Vreme i okruženje su relativizovali sve njene tabue. S početka je pristala da radi povremeno, da se potpomogne tokom studija. Deset godina je proletelo, više nije sećala ni šta je htela da studira ni kako je život izgledao pre svega ovoga, ni koliko je puta pristajala na razne gadosti u nadi da će otkupiti svoju slobodu. Sećala se samo prve mušterije, mladića malo starijeg od nje, jedinoj koji se prema njoj ponašao kao da su se sreli u nekom klubu pa došli u stan pred zoru. Jedino tada je dozvolila sebi da uživa. On je ljubio dugo ne preračunavajući svaki minut u novce. Sada zna koliko je imala sreće, ni jedna devojka nije imala takav prvi angažman. Ruke su joj drhtale, nije imala snage da uzme prljavi smotuljak novčanica u ruku. Uplakano lice je pokrila čaršavom i rekla mu da novac spusti na komodu jedva uspevajući da ne zajeca. Nakon toga je provela dva sata ispod tuša pokušavajući da spere neprijatan osećaj. Imala je mnogo stalnih mušterija. Svi su bili zadovoljeni, skoro svi su bili zadovoljni, mnogi su je izvodili na večere, neki čak i molili da ostavi taj nesećni zanat, samo se on nikada nije vratio. U teskobnim trenucima je priželjkivala da on ponovo dođe i izvuče je iz ovog besmisleno strahovitog lavirinta bez izlaza. S godinama je iščekivanje preraslo u nadanje, ali on nije dolazio. Niti će doći. Nije znala da mu je bila samo kumov poklon za momačko veče. 28. Ta cifra joj se neprekidno ukazivala pred očima. Za njen posao to su ozbiljne godine. Radiće sve više i sve gore stvari za sve manje novca. Batine će biti sve češće. Do sada je odbijala da se drogira, ali mogućnost da makar tako odluta negde drugde, da više ne boli sada deluje primamljivo. Svesna je da je droga pakao ali više ne vidi razliku. A onda dole, na prizemlje. Svake noći će tumarati po klubu u donjem vešu pokušavajući da iskamči piće i lap dance. Moraće sa svakim ko hoće da je plati. Gazda će prestati da donosi Gučijeve komlete i Victoria secret korsete. Njen deo novca će biti sve manji. Na kraju će se vucarati sa kamiondžijama za siću dok je jednom neko ne dokrajči u nekoj vukojebini kraj puta. Ponovo gleda sklupčano telo, od modrica izgleda kao da je prljava. Ipak, crne misli su joj dale vremena da je delimično oporavi. Pridiže se, drhtave ruke je jedva drže. Još samo jednom, misli u sebi, još samo jednom ću preći preko ovoga. Uostalom, sama sam kriva za batine, nije trebalo da ga iznerviram. Samo da prikupim još malo para, a onda idem negde gde me niko ne zna da počnem sve iz početka.
Нема коментара:
Постави коментар